Suvremeno određenje kurikuluma možemo shvatiti kao upute za stvaranje uvjeta u ustanovi za kvalitetno življenje i učenje djece. Drugim riječima, mogli bismo reći da svaki vrtić gradi i razvija svoj kurikulum te da to građenje ovisi o uređenju, organizaciji pa i materijalnoj opremljenosti vrtića, ali ipak najviše o stručnom kadru koji u njemu živi i djeluje. U kojoj će se mjeri razviti djetetovi potencijali i sposobnosti ovisi o njima i o kvaliteti okruženja u kojem dijete živi, odgaja se i uči. A oblikovanje okruženja i kontinuirana briga o njegovom daljem građenju (jer djeca se razvijaju i ono što im je jučer bilo zanimljivo, više nije) je briga odgojitelja i svih stručnih suradnika, na čelu s ravnateljicom. Drugim riječima želimo istaknuti važnost i odgovornost svih u ustanovi za kvalitetu rada s djecom rane i predškolske dobi u ustanovi.

ORGANIZACIJA SKUPINA PO KUĆAMA 

Iskustvo u istraživanju i mijenjanju postojeće odgojno-obrazovne prakse (stvaranja suvremenog kurikuluma) potvrđuje kako su pogrešne i  neutemeljene pretpostavke da u okruženju u kojem zajedno žive mlađa i starija djeca  „profitiraju” samo mlađa djeca, a starija ne. Djeca su u ovako organiziranim skupinama, kao u velikim proširenim obiteljima s bogatim materijalnim okruženjem, svakodnevno u situaciji poticanja i razvoja mogućnosti koje često odstupaju od tradicionalnog poimanja mogućnosti djece određene dobi. U uvjetima organizacije mješovitih skupina, u mogućnosti smo osigurati djeci prirodno okruženje i manipulaciju materijalima koje smo do jučer smatrali primjerenima samo starijoj djeci. Na taj smo način u mogućnosti promatrati, dokumentirati i učiti mijenjajući svoja znanja, stavove ili implicitnu pedagogiju. Mijenjajući svoj vrtićki kurikulum, svakodnevno smo u situaciji da potvrdimo kako aktivnosti, odnosno igre, koje djeca sama iniciraju i organiziraju imaju vrlo visoke odgojno-obrazovne potencijale i kako često ruše sve psihološke norme o dužini trajanja.

Spontano i situacijsko učenje djece (samostalno ili uz podršku druge djece različite dobi) u interaktivnom prostoru, punom različitih poticaja, zanimljivo je i pozitivno iskustvo za djecu, ali i za odrasle. Starija djeca, brinući se za mlađu, pomažući im u učenju i istraživanju, na najbolji mogući način učvršćuju, uvježbavaju i proširuju svoja znanje pri čemu posebno naglašavamo pozitivan utjecaj na razvoj njihovih socijalnih kompetencija, komunikacijskih vještina te širenje prosocijalnih ponašanja. Osim navedenog, mješovitost omogućava stvaranje ozračja najsličnijeg obiteljskom okruženju. U našoj praksi svakodnevno se susrećemo s potvrdom ove teze.

ORGANIZACIJA ODGOJITELJA U SUVREMENO OBLIKOVANOM OKRUŽENJU

Otvorenošću i osmišljenošću prostora bogatog materijalima i didaktičkim igračkama te daleko većom povezanošću odgojitelja pružamo sigurno i maksimalno slobodno kretanje djeteta kroz sve prostore, odnosno centre. Dobra organizacija i pokrivenost svih prostora prisutnim odgojiteljima omogućava potreban uvid u aktivnost djeteta i nužne intervencije ovisno o situaciji, interesu i potrebi djeteta. Odgojitelji imaju mogućnost daleko dužeg zajedničkog rada u neposrednom procesu, što se definitivno odražava na kvalitetu odgojno obrazovnog rada i pristupa prema djetetu, koje bismo mogli nazvati PERSONALIZIRANIM PRISTUPOM. On je vidljiv kroz:

• veću usmjerenost na dijete (individualni pristup prema djetetu),
• slobodnije i sigurnije kretanje djece kroz prostore zbog većeg broja prisutnih odgojitelja (veća  interakcija, ali i „pokrivenost“ prostora),
• zadovoljavanje individualnih potreba djeteta, neovisno o dobi,
• bržu i spontaniju socijalizaciju djece unutar prostora kuće u kojoj borave,
• postupno, ali vidljivo naglašenu profesionalizaciju djelovanja odgojitelja, usuglašavanje i mijenjanje strategija djelovanja odraslih,
• bolje uvjete za dokumentiranje važnih momenata iz odgojno-obrazovnog procesa, jer je odgojitelj rasterećen potrebe da bude posvuda (on ne pokriva ukupan prostor) pa se može fokusirati na manji dio djece i aktivnosti kojom se oni bave.

PROSTOR VRTIĆA - SKUP RAZLIČITIH KREATIVNIH RADIONICA ZA RAZVOJ RAZLIČITIH KOMPETENCIJA DJECE

Smatramo da je prostor poticajan ukoliko je opremljen fleksibilnom i višenamjenskom opremom, prilagođenom  razvojnim potrebama i interesima djece rane dobi te specijaliziranom opremom i  materijalima za istraživanje, eksperimentiranje i konstruiranje znanja.  Maksimalno osjetljiv odgojitelj koji čuje i vidi dijete te prostor vrtića, koji svojim oblikovanjem podsjeća na dom, vesele dijete pa ono svakim danom sve više živi u vrtiću, a sve manje boravi. Svi zaposlenici vrtića imaju obvezu da svojim ukupnim djelovanjem poštuju dijete i njegovu posebnost. Tako, od najranije dobi, živimo demokraciju u punom i pravom smislu (izbjegavajući na taj način tek deklarativno učenje o tome što bi demokracija trebala biti). Jednako tako, naš pristup svakom djetetu i odgojno-obrazovnom procesu u cjelini, istinski podupire, poštuje i živi prava djece. Iz tog razloga, prostore vrtića oblikovali smo na način da omogućavaju slobodno izražavanje svih kreativnih potencijala djeteta, njegovu radoznalost, autonomiju i pravo komuniciranje s drugima kroz povezanost svih prostorija vrtića.

Prostore vrtića ciljano oblikujemo i opremamo kao prostore koji su tematski pregrađeni i opremljeni opremom i  odgovarajućom vrstom materijala za određene vrste aktivnosti igre i  istraživanja. Svaki od prostora i centara u njima ima određenu namjenu, ali se svi centri ipak isprepliću kretanjem djece, povezivanjem materijala i aktivnostima koje u određenom trenutku prerastaju u istraživanje djece, neovisno o prvotnoj namjeni tog centra ili prostora.  Prostore, odnosno centre unutar pojedinih prostora, možemo slobodno svesti pod isti nazivnik - ISTRAŽIVAČKI CENTRI, budući da u svakom od njih djeca imaju prigodu igrati se i učiti, istražujući samostalno ili u suradnji s drugima . Brojna istraživanja na području dječjeg razvoja potvrđuju da djeca u prvih šest godina života imaju veliku sposobnost učenja i razvijanja različitih znanja i vještina, kada poput „spužvi upijaju“ sve što se nalazi u njihovom okruženju, imaju snažnu potrebu za komuniciranjem, neovisnošću i istraživanjem te kada u prvom redu uče putem pokreta i osjetila bez velikih napora.